Deklinacija
Srpskohrvatski jezik 1972
Srpskohrvatski jezik: Enciklopedijski leksikon / Redaktori i urednici Asim Peco, Živojin Stanojčić. – Beograd: Interpres. – S. 62.
(lat. declinatio),
promena imenica i imenskih reči (ličnih zamenica, prideva, pridevskih zamenica, rednih brojeva i nekih osnovnih brojeva) po padežima.
- Predstavljajući, sistem oblika za obeležavanje različitih odnosa među rečima u rečenici, srpskohrv. deklinacija ima sedam padeža:
- nominativ (1. padež),
genitiv , (2. padež),
dativ (3. padež),
akuzativ (4. padež),
vokativ (5. padež),
instrumental (6. padež) i
lokativ (7. padež),
koji se javljaju u dva broja – jednini i množini.
U shj razlikuju se:
- imenička deklinacija ,
po kojoj se menjaju imenice i pridevi neodređenog vida u nekim padežima; -
zamenička
deklinacija ,
po kojoj se menjaju zamenice i -
pridevska deklinacija ,
po kojoj se menjaju pridevi određenog vida i velik broj pridevskih zamenica
(v. Promena imenica, brojeva, zamenica, prideva).