Završetak

Simeon 1969

m (1874: Daničić, ist.) – 1. terminatio (конец, исход, завершение слова || Endung || ending, termination || terminaison || terminazione || terminaciόn)

   –  dočetak*, okončanje*, okončenje* mt, okonček* vb, svrh* (riječi) bdm;

1. nastavak*;

2. nastavak u fleksiji, fleksija*

– nj.   Endung,   Endsilbe   mt,   Flexionssilbe seh;

3. završetak riječi, koji se podudara sad s nastavkom za tvorbu riječi ili s oblič-nim nastavkom, npr. 

a) nastavak  -je u: borje (=  bor  +  je),

b) nastavak -ju u: stvarju (– stvar + ju), sad opet sa spojem kojega osnovnog glasa i nastavka, npr.

a) nastavak -je u: lišće (= list + je),

b) nastavak -ju u: smrću (= smrt+ju).

– Naziv koji se upotrebljava dvostruko:  za označivanje  bilo završnog dijela  riječi,  bez obzira na njegovu prirodu, bilo za označivanje elementa, koji je  sufiks* ili  nastavak*, a do njegova se oblikovanja može doći analizom mz;

kako su pokazala proučavanja R. Gothiota, završetak riječi u praindoevropskom u doba raspadanja pred-stvaljao je  poziciju  u  kojoj   su djelovale osobite zakonitosti; to je demonstrirao R. Brandstatter na materijalu indonezijskih jezika;   proučavanja   fonetike  Jugoistočne Azije  pokazuju  da  i  u  njima  završetak riječi ima vrlo značajnu ulogu.

Upravo u tom smislu dani se pojam (f. terminaison) suprotstavlja  morfološkomu   pojmu   nastavka* (f. désinence) mzr; općenito, krajnji glas ili slog riječi; specifično, fleksijski sufiks koji se dodaie riječi ili osnovi riječi kao oznaka varijacije padeža ili broja (pa-dežni nastavak), vremena, načina, lica (lični nastavak) ili koje druge gramatičke funkcije ili sintaksnog odnosa. (U mnogim jezicima  posvojnost se također  izražava ličnim nastavcima – npr. u ugrofinskim i semitskim jezicimai) pg;

4.  katkad  sinonim za širi pojam: refleks, npr. romanski završeci latinske riječi »mater« = romanski refleksi lat. riječi mater spr;

završetak intonacije – intonativni dio rečenice od zadnjeg naglašenog sloga u rečenici (nucle-us) do kraja rečenice š.

Simeon 1969: Simeon, Rikard. Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. I-II. – Zagreb: Matica hrvatska. – Knj. I: 1011 s. – Knj. II: 927 s.