Završetak
Simeon 1969
m (1874: Daničić, ist.) – 1. terminatio (конец, исход, завершение слова || Endung || ending, termination || terminaison || terminazione || terminaciόn)
– dočetak*, okončanje*, okončenje* mt, okonček* vb, svrh* (riječi) bdm;
1. nastavak*;
2. nastavak u fleksiji, fleksija*
– nj. Endung, Endsilbe mt, Flexionssilbe seh;
3. završetak riječi, koji se podudara sad s nastavkom za tvorbu riječi ili s oblič-nim nastavkom, npr.
a) nastavak -je u: borje (= bor + je),
b) nastavak -ju u: stvarju (– stvar + ju), sad opet sa spojem kojega osnovnog glasa i nastavka, npr.
a) nastavak -je u: lišće (= list + je),
b) nastavak -ju u: smrću (= smrt+ju).
– Naziv koji se upotrebljava dvostruko: za označivanje bilo završnog dijela riječi, bez obzira na njegovu prirodu, bilo za označivanje elementa, koji je sufiks* ili nastavak*, a do njegova se oblikovanja može doći analizom mz;
kako su pokazala proučavanja R. Gothiota, završetak riječi u praindoevropskom u doba raspadanja pred-stvaljao je poziciju u kojoj su djelovale osobite zakonitosti; to je demonstrirao R. Brandstatter na materijalu indonezijskih jezika; proučavanja fonetike Jugoistočne Azije pokazuju da i u njima završetak riječi ima vrlo značajnu ulogu.
Upravo u tom smislu dani se pojam (f. terminaison) suprotstavlja morfološkomu pojmu nastavka* (f. désinence) mzr; općenito, krajnji glas ili slog riječi; specifično, fleksijski sufiks koji se dodaie riječi ili osnovi riječi kao oznaka varijacije padeža ili broja (pa-dežni nastavak), vremena, načina, lica (lični nastavak) ili koje druge gramatičke funkcije ili sintaksnog odnosa. (U mnogim jezicima posvojnost se također izražava ličnim nastavcima – npr. u ugrofinskim i semitskim jezicimai) pg;
4. katkad sinonim za širi pojam: refleks, npr. romanski završeci latinske riječi »mater« = romanski refleksi lat. riječi mater spr;
završetak intonacije – intonativni dio rečenice od zadnjeg naglašenog sloga u rečenici (nucle-us) do kraja rečenice š.
Simeon 1969: Simeon, Rikard. Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. I-II. – Zagreb: Matica hrvatska. – Knj. I: 1011 s. – Knj. II: 927 s.