Postfiks
Simeon 1969
postfiks m <1. post – poslije, iza + fixus – čvrst, pričvršćen (постфикс rf || Post fix || postfix || – || – ) – morfem, afiks koji stoji iza korijena i sadržava sufiks i nastavak (termin je stvorio I. A. Baudouin de Courtenay) rč ;
rjeđe upotrebljavani sinonim za sufiks pg (x prefiks).
postfiksacija f < postfiks* (r. постфиксация) – sufiksacija, tj. dodavanje afiksa (sufiksa) iza riječi s kojom se spaja u novu jedinstvenu riječ; za razliku od sufiksa, znači u užem smislu samostalniji dio nego što su to nastavci ili završetci, tj. dio koji obično postoji ili može postojati i izvan te sveze kao posebna riječ ili, najčešće, kao čestica; usp. reci-de;
stoga se katkad i piše kao polusloženica, tj. sa crticom; i, napokon: dio riječi koji se sastoji od sufiksa i nastavka, uzet kao cjelina bdc , rf.
postfiksni adj. < postfiks (r. постфиксальный) – koji pripada postfiksu ili se na nj odnosi.
Simeon 1969: Simeon, Rikard. Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. I-II. – Zagreb: Matica hrvatska. – Knj. I: 1011 s. – Knj. II: 927 s.