Substantiv

Leksičko-semantičke osobine

Imenice su vrsta riječi koja označava bića, predmete, pojave i uopšte pojmove u živoj i neživoj prirodi. One odgovaraju na pitanje „Ko je to? Šta je to?“, npr.:

čovjek, sestra, sto(l), klupa, prozor, zgrada, omladina, vrijeme.

Semantička baza imenica veoma je široka. Imenicom se označavaju:

1. geografski pojmovi – sunce, zemlja, zvijezda, planina, more, ostrvo/otok, jezero, rijeka;
2. prirodne pojave – kiša, oblak, munja;
3. biljni svijet – šuma, drvo, trava, polje, hrast, bor, breza, jabuka; pšenica, raž, kukuruz; ruža, visibaba, tulipan; luk, krastavac, paprika, kupus, paradajz/rajčica; jabuka (plod), kruška, šljiva, limun;
4. životinjski svijet – konj, krava, ovca, mačak, pas, medvjed, vuk, slon, slavuj, pčela, riba;
5. čovjek – dječak, djevojčica, mladić, starac; otac, majka, sestra, brat; Vladimir, Boris, Larisa, Tatjana; Petrović, Puškin, Tolstoj; glava, ruka, noga, oči, kosa, vrat;
6. vrijeme – ljeto, jesen, zima, proljeće, jutro, veče(r), dan, noć; januar, februar, april, decembar; utorak, srijeda, subota;
7. mjerne jedinice – metar, centimetar/santimetar, milimetar, litar, gram, kilogram;
8. objekti – kuća, zdanje, škola, biblioteka, muzej, bolnica, fakultet, stadion;
9. odjeća – pantalone, suknja, čarape, šešir;
10. vrste ljudske aktivnosti – industrija, poljoprivreda, sport, lov, umjetnost;
11. događaji, pojave – rat, požar, (pozorišna) predstava, raspust, strah, tuga;
12. osobine, svojstva – dobrota, glupost;
13. radnje – trčanje, čitanje itd.

Pošto imenice označavaju najrazličitije pojmove, one se mogu podijeliti u nekoliko vrsta: a) vlastite i zajedničke, b) konkretne i apstraktne, c) gradivne, d) zbirne, e) za živo i za neživo.

Vlastite imenice označavaju samo jedno lice ili jedan predmet. To mogu biti imena, prezimena, patronimi (otčestva), nadimci, geografski nazivi i sl. Na primjer:

Petar, Sanja, Maksim, Ivo Andrić, Grac, Sarajevo, Austrija.

Ovakve imenice nemaju oblik množine. Prezimena ponekad mogu imati množinu, npr. u kući Petrovih.

Zajedničke imenice označavaju grupu istorodnih predmeta, npr. učenik je naziv za svu djecu koja idu u školu, sto(l) je bilo koja vrsta stola (veliki ili mali sto, bijeli ili zeleni, okrugli ili četverougaoni i sl.).

Konkretne imenice predstavljaju nazive predmeta, stvari, živih bića i svega onog što je dostupno organima čula (dakle, sve što vidimo, čujemo i osjećamo putem očiju, ušiju, nosa, usta, kože). Takvi se predmeti mogu i brojati. To su, recimo, klupa, knjiga, olovka.

Anstraktne imenica izražavaju ono što je nestvarno, apstraktno, ono što se ne može ni izbrojati ni izmjeriti. To su različita stanja, svojstva i sl.: radost, tuga; mladost, strah, želja.

Gradivne imenice označavaju materiju ne ukazujući na količinu: zlato, nafta, beton, šećer, so(l), voda.

Imenice za živo ukazuju na živa bića ljude i životinje: čovjek, sin, kći, majka, sestra, pas, ptica, riba, medvjed.

Imenice za neživo odnose se na nežive predmete, a takođe na biljke: klupa, olovka, prozor, breza, ruža, drvo.

Zbirne imenice predstavljaju nazive predmeta što obrazuju posebnu grupu u kojoj se ne izdvajaju pojedini predmeti ili lica, odnosno one označavaju skupinu predmeta ili ljudi kao neraskidivu cjelinu: omladina, proletarijat, obuća, namještaj, posuđe, rublje, lišće, cvijeće, drveće, kamenje, momčad, unučad, djeca, braća i sl.

U okviru imenica izdvajaju se dvije grupe rijeci koje se razlikuju od ostalih imenica svojim sintaksičkim funkcijama. To su predikativi i modalne riječi.

Predikativi predstavljaju imenice koje se upotrebljavaju u funkciji glavnog člana rečenice, odnosno imaju predikativnu funkciju. U predikative spadaju riječi vrijeme je. Ovdje dolazi i riječ žao (žaliti, biti žao). Primjeri:

Vrijeme je da se ide na spavanje.
Vrijeme je da se ide u školu.
Žao mi je da se rastajem sa prijateljima.

U modalne riječi spadaju riječi koje su izgubile svoje leksičko značenje i koje izražavaju odnos govornog lica prema sadržaju iskaza, npr. istina, riječju, na žalost i sl. Primjeri:

Istina, on je zauzet.
(Jednom) riječju, sve je ispalo dobro.
Na žalost, zaboravio sam knjigu kod kuće.

U sistemu vrsta riječi imenice po frekvenciji zauzimaju vodeće mjesto.

Imenice nalazimo u svim leksičkim pojavama, kao što su: sinonimija, polisemija, antonimija, hononimija, paronimija. One takođe ulaze u sastav idioma najrazličitije vrste (frazeologizme, poslovice, izreke, krilatice i dr.).

Leksičko-gramatičke grupe

Die lexikalisch-semantischen Gruppen