Uni Graz > Geisteswissenschaftliche Fakultät > Institut für Slawistik
Letzte Bearbeitung: 09.02.2009 16:25
 

Abstracts - Rezimei/Sazeci - Сажеци

2. Symposium - 2. simpozij(um) - 2. симпозиј(ум)

Graz, 27.–29. März 2008



„Die lexikalischen, phraseologischen und derivativen Unterschiede zwischen dem Bosnischen/Bosniakischen, Kroatischen und Serbischen“ „Leksičke, frazeološke i tvorbene razlike između bosanskog/bošnjačkog, hrvatskog i srpskog jezika“ „Лексичке, фразеолошке и творбене разлике између босанског/бошњачког, хрватског и српског језика“
Graz, 27.–29. März 2008 Graz, 27.–29. mart/ožujak 2008. Грац, 27.–29. март/ожујак 2008.

Milan Ajdzanovic

Univerzitet u Novom Sadu

Функционални оквири дистрибуције придевског вида у српском, хрватском и бошњачком језику

Предмет овога истраживања јесте испитивање правилности у функционалној дистрибуцији придевских видских парова у посматраним језицима и то у контексту слабљења системске морфологизације видске категорије. Овако конципирано истраживање подразумева утврђивање постојања одговарајуће придевске видске опозиције, а потом и утврђивање степена правилности дистрибуције видских парова по одговарајућим реченичним позицијама, тј. функцијама. Како би се остварио репрезентативан пресек актуелне језичке ситуације, као примарни корпус послужиће штампана и/или електронска издања дневних новина на овим језицима.

Будући да се видска категорија код придева сматра у великој мери нарушеном категоријом и на морфолошком плану, сасвим је очекивано да се видске опозиције најпре губе на прозодијском плану, односно, да се видски парови уклоне најпре кроз нарушавање правилности у њиховој дистрибуцији, а касније и кроз уопштавање само једног облика, односно, једног прозодијског лика. Ово се посебно односи на придеве женског рода код којих видска дистинкција није никада ни била морфологизирана категорија, већ евентуално прозодијска. Упркос томе, функционална дистрибуција придева одређеног и неодређеног вида остала је прилично стабилна, барем када је реч о морфологизираним видским паровима. Ипак, све се изразитије укидају дистрибутивна разграничења, те се слободно може рећи да је употреба придевских видских парњака знатно слободнија. Када је реч о атрибутској функцији придева, у тој позицији се могу пронаћи придеви оба вида. За разлику од предикатива где се јављају доследно у облику неодређеног вида.

Milivoj Alanović

Univerzitet u Novom Sadu

Нормативни и морфосинтаксички статус придевског вида у савременом српском, хрватском и бошњачком
Миливој Алановић и Милан Ајџановић.

Предмет овога истраживања јесте испитивање правилности у функционалној дистрибуцији придевских видских парова у посматраним језицима и то у контексту слабљења системске морфологизације видске категорије. Овако конципирано истраживање подразумева утврђивање постојања одговарајуће придевске видске опозиције, а потом и утврђивање степена правилности дистрибуције видских парова по одговарајућим реченичним позицијама, тј. функцијама. Како би се остварио репрезентативан пресек актуелне језичке ситуације, као примарни корпус послужиће штампана и/или електронска издања дневних новина на овим језицима.

Будући да се видска категорија код придева сматра у великој мери нарушеном категоријом и на морфолошком плану, сасвим је очекивано да се видске опозиције најпре губе на прозодијском плану, односно, да се видски парови уклоне најпре кроз нарушавање правилности у њиховој дистрибуцији, а касније и кроз уопштавање само једног облика, односно, једног прозодијског лика. Ово се посебно односи на придеве женског рода код којих видска дистинкција није никада ни била морфологизирана категорија, већ евентуално прозодијска. Упркос томе, функционална дистрибуција придева одређеног и неодређеног вида остала је прилично стабилна, барем када је реч о морфологизираним видским паровима. Ипак, све се изразитије укидају дистрибутивна разграничења, те се слободно може рећи да је употреба придевских видских парњака знатно слободнија. Када је реч о атрибутској функцији придева, у тој позицији се могу пронаћи придеви оба вида. За разлику од предикатива где се јављају доследно у облику неодређеног вида.

Vera Aleksić

Linguatec GmbH München

Präsentation des Übersetzungsprogramms Personal Translator 2008 mit dem Schwerpunkt Lexikon

Der Personal Translator gehört zu den sogenannten lexicon-driven Systemen. Es soll hier eine Übersicht darüber gegeben werden, welche Informationen das Lexikon enthalten muss, wie ist es in den Übersetzungsprozess eingebunden und wie die Zusammenarbeit zwischen dem Lexikon, der Grammatik und den Ergebnissen der statistischen Methoden funktioniert. Es wird vor allem das Sprachpaar Deutsch-Englisch berücksichtigt.

Lada Badurina

Sveučilište u Rijeci

Usporedba koncepcija pravopisnih rječnika hrvatskoga, bosanskoga/bošnjačkoga i srpskoga jezika
Lada Badurina i Mihaela Matešić.

Dvodijelnu su strukturu Hrvatskoga pravopisa Ivana Broza (Zagreb, 1892), prvoga u nizu pravopisnih priručnika kojima je izgrađivana novija hrvatska (fonološko morfonološka) pravopisna norma, oblikovanu kao popis pravopisnih pravila i popis pravopisno zanimljivih riječi slijedile sve hrvatske pravopisne knjige – i ne samo one: pravopisni priručnici i za srpski te bosanski/bošnjački jezik iste su takve strukture. Razmatranjem se upravo koncepcija pravopisnih rječnika otkriva, s jedne strane shvaćanje pojma pravopisne obilježenosti jezičnih jedinica, a s druge odabir i način primjene leksikografskih postupaka na temelju kojih će se izgraditi takav rječnik. Budući da na pravopisnome planu svoj odraz nalaze sve jezične norme, praktična će potreba sastavljanja pravopisnoga rječnika primorati pravopisce na zauzimanje teorijsko metodološkoga stava i prema normativnim problemima na pojedinoj jezičnoj razini, ali i prema (neriješenim) pitanjima standardizacije pojedinoga jezika – usporedba koncepcija pravopisnih rječnika hrvatskoga, bosanskoga/bošnjačkoga i srpskoga jezika tako pokazuje da se svaki od spomenutih jezika susreće (u praksi) s drugačijim normativnim i standardizacijskim problemima.

Ivana Belić

Univerzitet Beograd

Anglicizmi u elektronskom diskursu srpskog i hrvatskog jezika

U radu se na korpusu forum poruka i mejlova razmatraju anglicizmi koji funkcionišu u elektronskoj komunikaciji na srpskom i hrvatskom jeziku. U zavisnosti od nivoa transpozicije i adaptacije u jezicima-primaocima anglicizmi se razvrstavaju na 4 osnovne grupe.

Anglicizmi se posebno analiziraju s aspekta tvorbe reči.

Posebna pažnja u radu je posvećena semantičkim obeležjima anglicizama koji se najčešće sreću u elektronskom diskursu, kao i njihovim kalkovima u srpskom i hrvatskom jeziku.

Isidora Bjelaković

Univerzitet u Novom Sadu

Geografska terminologija u dvama udžbenicima iz 19. veka

Овај рад представља анализу термина из области математичке географије и астрономије, забележених у двама уџбеницима из 19. века - Опшем земљопису за српске гимназије (Београд, 1861) и Сравњивајућем земљопису за више разреде средњих учионах (Загреб, 1867). Забележена грађа дата је у виду речника и утврђен је степен сличности односно разлика у географском терминолошком систему шездесетих година 19. века у односу на стање у стандардном српском и хрватском језику.

Maria Cichońska

Uniwersytet Slaski Katowice

Konfrontativni rječnik poljskih, bosanskih, hrvatskih, srpskih glagola (glagoli kretanja, govorenja, glagoli koji ne izražavaju 1. i 2. lice)

U radu se analizira grupu glagolskih perdikata koji u sintaktičkoj strukturi nemaju u osnovnom značenju dopune s osobinom ' persona' [Hum]. Analiza obuhvata: - morfološki nivo - tj. podudarnosti i razlike u njihovoj morfološkoj strukturi - suntaktički nivo u okviru predikatsko--argumentske strukture - semantički nivo - tj. podijelu na detaljnije semanti;ke grupe. U konfrontativnim istraživanjima se uzima u obzir mogućnosti štokavskog sistema i uticaj vanštokavskih činjenica.

Božo Ćorić

Univerzitet u Beogradu

Jezičke i/ili varijantske razlike na tvorbenom planu

Sufiksi –ica, -ka, -inja i –kinja čine osnovni inventar tzv. mocionih sufiksa u srpskom i hrvatskom jeziku. U nizu slučajeva među ovim sufiksima vladaju odnosi sinonimije i konkurencije, ali i regionalne polarizacije. Naime, distribucija navedenih sufiksa nije u svim sredinama bila jednaka: od dva sinonimna sufiksa, jedan je mogao biti frekventniji u jednoj, a drugi u drugoj sredini. Stepen regionalne reparticije mogo je zavisiti i od karaktera jezičke politike: u sredini naglašenog purizma određeni tip tvorbe dobija podršku relevantnih faktora.

Milorad Dešić

Univerzitet u Beogradu

Jezik srpskih i hrvatskih medija - leksičko-semantički aspekt

Milorad Dešić (Beograd) Jezik srpskih i hrvatskih medija - leksičko-semantički aspekt U referatu autor iznosi rezultate istraživanja jezika štampanih i elektronskih medija. Kao korpus sa srpskog i hrvatskog jezičkog prostora poslužile su dnevne novine i televizijske emisije. Pored sličnosti, utvrđene su leksičke razlike u raznim tematskim oblastima: u politici, ekonomiji, kulturi, umjetnosti, sportu, svakodnevnom životu.

Petja Dimitrova

Karl-Franzens-Universität Graz

Leksikalni razliki meždu balgarskija i makedonskija ezik

Изследването представлява кратък анализ на разликите между българския и македонския език. Базирано е на материал от превода на пиесата на Чехов "Вуйчо Ваньо". Разглежда сходствата и различията между двете езикови норми, без да засяга политически въпроси. Представени са само категориите на съществителните имена, прилагателните и глаголите.

Jasmina Dražić

Univerzitet u Novom Sadu

Imenice tipa NOMEN AGENTIS u srpskom i hrvatskom jeziku

Semantička grupa imenica koje označavaju vršioce radnje (nomen agentis) u srpskom jeziku ima raznovrsnu sufiksalnu tvorbu. Treba ispitati semantički potencijal različitih sufiksa u procesu tvorbe imenica istog značenja (autorka - autorica). Isto tako, potrebno je ustanoviti da li postoje razlike u procesu tvorbe sa istim sufiksom i različitim tvorbenim osnovama.

Branka Drljača Margić

Sveučilište u Rijeci

Engleski element u oglašavanju na hrvatskom i srpskom jeziku

Branka Drljača Margić (Rijeka) Engleski element u oglašavanju na hrvatskom i srpskom jeziku U radu se govori o engleskom elementu u reklamama na hrvatskom i srpskom jeziku. Utjecaj engleskoga analizira se na korpusu koji čine reklame prikupljene u časopisima namijenjenim ženskoj populaciji Cosmopolitan, Elle, Grazia, Lisa i Glorija za rujan i listopad 2007. godine, a koji izlaze u Hrvatskoj i Srbiji. U radu se analizira zastupljenost engleskog elementa u reklamama te razlozi uporabe engleskoga kao i mogući učinci koje ta uporaba ima. Na temelju prikupljenog korpusa posebna se pozornost posvećuje usporedbi prisutnosti engleskoga u reklamama na hrvatskome i srpskome jeziku.

Daniel Dugina

Karl-Franzens-Universität Graz

Neke leksičke razlike u hrvatskom i srpskom prijevodu Pamukov romana "Zovem se crveno" / "Zovem se crvena"

Neke leksičke razlike u hrvatskom i srpskom prijevodu Pamukov romana Zovem se crveno / Zovem se crvena U ovome radu bit će učinjen pokušaj da se ...

Rašid Durić

Ruhr-Universität Bochum

Leksika, frazeologija i leksička stilistika - sličnosti i razlike u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku

Kroatizmi, srbizmi, bosnizmi i crnogorizmi na neutralnoj i stilskoj razini – sažetak referata Kroatizam, srbizam, bosnizam i crnogorizam jest ona leksička jedinica koja je dija i sinhronijski isključivo ili pretežito sastavnicom vokabulara jedne ili pretežito jedne socijalno-jezičke zajednice. Od navedenog pravila izuzetak je upotreba navedenog leksika u bosanskom jeziku (posebice u vokabularu Bošnjaka) u kojem srbizmi i kroatizmi, u pravilu, nisu ekskluzivni (nacionalni) već izborni leksik. Novoštokavski su –izmi leksik koji je u relativno kontinuiranoj poziciji da iz vokabulara jedne etničko-jezičke zajednice bude isključen. Ili u rjedjem slučaju- da bude eventualno prihvaćen iz tudjega u svoj (sub)standardni leksik. To je novoštokavski leksik (u bosanskom substandardu takodje i bosnizirani arabizmi i turcizmi) koji je u poziciji (kontinuirane) medjustandardne i medjuetničke konkurencije, oporbe na neutralnoj i na stilskoj razini, lingvističkog ispitivanja njegove vrijednosti za vlastiti standard. Za navedeni je leksik svojstveno da u pravilu, na pojmovno-neutralnoj i na stilskoj razini, opstoji njegova leksička istoznačnica, bliskoznačnica ili ekvivalent u jeziku domaćina, potencijalnog primatelja ili odbijatelja takvoga leksika u vlastiti vokabular. Jedan –izam izmedju četiri novoštokavske jezičke zajednice se posudjuje prema općem načelu leksičkoga posudjivanja. Ako naime jedna od četiri južnoslavenske novoštokavske jezičke zajednice u svom vokabularu nema za odredjeni pojam ili osobinu odgovarajuću riječ, navedeni karakteristični leksik iz druge jezičko etničke zajednice se posudjuje, sa njegovim privremenim ili trajnijim korištenjem u svojem vokabularu. Naredno je bitno obilježje -izama da unutar svakog od četiri novoštokavska (sub)standardna vokabulara ovaj leksik opstoji uglavnom na stilskoj, rjedje (u manjoj količini) na neutralnoj razini. Ako je taj leksik produkt vlastitih govora (najčešće bosnizam, crnogorizam) ili ako je novotvorenica (najčešće kroatizam), onda opstoji u svojem vokabularu kao tzv. «normalan leksik». Tada je taj leksik u pravilu, visokovrijedni, autohtono i autentično etnički leksik. U tom slučaju, unutar vlastitog (sub)standarda, taj leksik nije ekskluzivan. Ekskluzivnim postaje na upotrebnoj razini izmedju četiri novoštokavska standarda. Usljed navedene upotrebne vrijednosti u dija i sinhronijskom smislu, ovaj je leksik, u pravilu, obilježje i markacija leksičke uosobljenosti svakog od četiri južnoslavenska standarda, njihova vokabulara. Usljed politike srpske jezičke «pijemontizacije» na Balkanu i politike sh. jezičkoga jedinstva (izmedju 1850 - 1990) sa njenom sastavnicom u sinonimizaciji, ujednačavanju terminologije, odnosno podešavanja hrvatskog, bosanskog i crnogorskog leksika na neutralnoj razini – prema srpskoj leksici – činjenica dija i sinhronijskoga opstojanja više desetina tisuća zasebnog ili karakterističnoga hrvatskoga, bosanskoga i crnogorskoga leksika je u leksikografiji postala razvidnom, očevidnom tek posljednjih desetak godina. Unatoč i pored višestoljetne tradicije novotvorenica u kroatistici. Unatoč sociolingvističkom normiranju bosanskoga (pretežito bošnjačkoga) i crnogorskoga leksika. Posebice nakon objavljivanja rječnika i normativnih priručnika bosanskog i crnogorskog jezika u posljednjih petnaestak godina. Vlastite i zasebne leksičke jedinice, tzv. -izme za iste pojave, predmete i osobine, jesu najizraženije za hrvatski, potom za srpski (sub)standardni vokabular. U srpskom i u hrvatskom jeziku se različite leksičke jedinice za iste pojmove i svojstva (obilježja) koriste –rabe stoljećima. Ovaj hrvatski odnosno srpski, stoljećima medjuoponentni leksik, za svaki standard karakteristični leksik, u bosanskom najčešće, često i u crnogorskom (sub)standardu, jest paralelni i (ili) izborni leksik. Pored ovoga, ekskluzivno srpskog i hrvatskog leksika, opstoji u bosanskom, posebice u bošnjačkom vokabularu, za mnoge iste pojmove i iste osobine takodje i u crnogorskom vokabularu, njihov zasebni i autohtoni leksik. Ovaj leksik imenujemo bosnizmima i crnogorizmima. To je onaj leksik koji raspolaže sa svojim istoznačnicama za karakteristični ili ekskluzivno srpski i hrvatski leksik. Za tzv. srbizme ili za kroatizme bosanski i crnogorski (sub)standard imaju ekvivalent – bosnizam i crnogorizam. Izvor za ovaj leksik u crnogorskom jeziku jesu lokalni govori, a u bosanskom jeziku su pored bosanskih govora i bosnizirani arapsko-turski leksik takodje bunar - vrelo bosnizama. Na kraju referata je popis nekolicine tzv. tripleta –izama, karakterističnog srpskog, hrvatskog i bosanskog leksika, tipa: baba/baka/nena; familija/obitelj/porodica; dvogled/dalekozor/durbin; ubrus/ručnik,/peškir; ćuran,/puran/tukac; ... Uz bitnu napomenu da je kontekst mjerilo vrijednosti svake leksičke jedinice, njene polisemije ili sinomimije, na neutralnoj, funkcionalnoj i stilskoj razini.

Alexander Friedl

TU Graz

BKS-Voice

Spracherkennung für Englisch und Deutsch ist heutzutage ein weitverbreitetes Thema in der Wissenschaft. In Hinblick auf die Erweiterung der Europäischen Union werden kleinere Länder wie die Nachfolgestaaten des ehemaligen Jugoslawiens mit ihren Sprachen und Märkten immer interessanter. Die Spracherkennung für B/K/S steckt noch immer in ihren Anfängen. Im Rahmen des Projekts wird basierend auf statistischen Modellen ein automatischer Spracherkenner entwickelt. Dazu werden Sprachdaten von Native-speakern zum Trainieren des Modells gesammelt. Als Abschluss soll ein funktionierendes Spracherkennungssystem für B/K/S als Basis für weitere Forschungsprojekte vorliegen.

Jagoda Granić

Sveučilište u Splitu

Purizam ili o(d)brana autohtone bosanske/bošnjačke, hrvatske i srpske leksičke norme

Jagoda Granić (Split) Purizam ili o(d)brana autohtone bosanske/bošnjačke, hrvatske i srpske leksičke norme Ambivalentan odnos prema jezičnom purizmu proistječe iz njega samog: purizam je istovremeno i nužan i nepoželjan, ovisno o njegovu opsegu i intenzitetu.U tijesnoj je vezi s normativnom leksikologijom i to je zasigurno razlog zašto se purističke tendencije prihvaćaju kao normativne. Za razliku od srpskog, hrvatski jezik (standard) odavno ima etiketu (u nekim sinkronijama i pretjeranog) purizma ili čistunstva. Bosanski/bošnjački leksik očekivano je doživio značajne promjene (primjerice naročito naglašena upotreba orijentalizama) kako bi se razlikovao i od hrvatskog i od srpskog, što je za njegovu autonomnost vrlo važno. Svaka je norma po definiciji stroga i statična ili bi to htjela biti. Elastičnost eksplicitne norme najvidljivija je u leksiku. Upitno je da li je purizam posljedica elastičnosti odnosno poroznosti leksičke norme te koliko purističke intervencije čuvaju (brane)njenu autohtonost, tim više što su jezični dodiri prirodni i očekivani, ali nisu nužno dvosmjerni. Etimološki obilježene,tuđice i posuđenice (ili neutralni tzv. kontaktemi)uvijek su rezultat aloglotskih utjecaja i (ne)posredno upućuju i na stavove govornika prema drugim jezicima i kulturama i njihovim govornicima (na objema razinama: individualnoj i kolektivnoj), ali i prema vlastitom jeziku i njegovu identitetu. Elementarni, implicitni, nesvjesni i pasivni purizam u tome im pomaže. Dogmatski, eksplicitni, svjesni i aktivni purizam postaje svrha sam sebi, odnosno jezičnim predrasudama i izvanjezičnoj stvarnosti.

Damir Horga

Sveučilište u Zagrebu

Fonetsko-fonološke razlike govora u elektroničkim medijima u hrvatskom, bosanskom/bošnjačkom i srpskom jeziku

Damir Horga (Zagreb) Vesna Požgaj Hadži (Ljubljana)

Fonetsko-fonološke razlike govora elektroničkih medija u hrvatskom, bosanskom/bošnjačkom i srpskom jeziku Govor u elektroničkim medijima može biti pokazatelj stvarnoga stanja odnosa između jezičnih silnica koje teže zadržati ono što je u jeziku tradicionalno i onih silnica koje putem različitih govornih idioma u jezični sustav unose nove elemente. Naime, u svojoj programskoj orijentaciji elektronički mediji nastoje očuvati "čistoću" jezika (jezični standard), ali zbog pojavljivanja velikog broja govornika dovoljno su i otvoreni pa se u njima odražavaju različiti jezični varijeteti čije se karakteristike mogu prihvatiti kao novi "uporabni" standard. U ovome se istraživanju na primjerima televizijskih dnevnika kao središnjih informativnih emisija javnih televizija Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srbije uspoređuju fonetsko-fonološki sustavi triju jezika, hrvatskog, bosanskog/bošnjačkog i srpskog te se otkrivaju tendencije njihova razvoja u ovom trenutku. Osim toga analiziraju se i neki akustički te vremenski parametri.

Miloš Jevtić

Beograd

Leksičke specifičnosti u razgovorima sa srpskim, hrvatskim i bosanskim intelektualcima

U ovom radu biće predstavljene leksičke specifičnosti u mojim razgovorima sa srpskim, hrvatskim i bosanskim intelektualcima. U svakom takvom razgovoru pojavljivale su se reči i izrazi koji su odslikavati civilizacijski krug, jezičku i kulturnu pripadnost mojih sagovornika.

iskra Likomanova-Angelova

Universitet Sofia

Razlike izmedju B/S/H u prevodima sa drugih jezika ("Master i Margarita" M.Bulgakova) u leksici

U radu se, na bazi jednog poglavlja, kompariraju srpski i hrvatski prevod Majstora i Margarite s ciljem da se utvrdi stepen udaljenosti obaju prevoda od originala, ali i medjusobna diferencijaca samih prevoda. Analizom su obuhvac`eni leksichki, tvorbeni i sintaksichki plan istog teksta.

Blaženka Martinović

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Leksički naglasak kao razlika

omparativnom analizom naglaska dijela tvorenica u suvremenim priručnicima hrvatskoga i srpskoga standardnog jezika pokazat ćemo koliki je opseg razlika u tomu dijelu naglašavanju dvaju standarda. Naglasak će biti na prefiksalnim odglagolnim izvedenicama sufiksom -ø. Odmaci od Karadžić-Daničićeva naglašavanja očekivani su u oba sustava i o njima se podosta pisalo pa će težište biti na suvremenim naglasnim pojavnostima i tendencijama. Posebice ćemo bistriti pojavu tzv. „prodora u ortoepski standard“, i to usporedbenom analizom priručnika obiju strana.

Mihaela Matešić

Sveučilište u Rijeci

1. Usporedba koncepcija pravopisnih rječnika hrvatskoga, bosanskoga/bošnjačkoga i srpskoga jezika

Lada Badurina i Mihaela Matešić

Dvodijelnu su strukturu Hrvatskoga pravopisa Ivana Broza (Zagreb, 1892), prvoga u nizu pravopisnih priručnika kojima je izgrađivana novija hrvatska (fonološko morfonološka) pravopisna norma, oblikovanu kao popis pravopisnih pravila i popis pravopisno zanimljivih riječi slijedile sve hrvatske pravopisne knjige – i ne samo one: pravopisni priručnici i za srpski te bosanski/bošnjački jezik iste su takve strukture. Razmatranjem se upravo koncepcija pravopisnih rječnika otkriva, s jedne strane shvaćanje pojma pravopisne obilježenosti jezičnih jedinica, a s druge odabir i način primjene leksikografskih postupaka na temelju kojih će se izgraditi takav rječnik. Budući da na pravopisnome planu svoj odraz nalaze sve jezične norme, praktična će potreba sastavljanja pravopisnoga rječnika primorati pravopisce na zauzimanje teorijsko metodološkoga stava i prema normativnim problemima na pojedinoj jezičnoj razini, ali i prema (neriješenim) pitanjima standardizacije pojedinoga jezika – usporedba koncepcija pravopisnih rječnika hrvatskoga, bosanskoga/bošnjačkoga i srpskoga jezika tako pokazuje da se svaki od spomenutih jezika susreće (u praksi) s drugačijim normativnim i standardizacijskim problemima.

2. Teorijsko-metodološki okviri suvremene hrvatske razlikovne leksikografije

Mihaela Matešić i Nikolina Palašić

Sastavljanje je diferencijalnih rječnika između hrvatskoga i srpskoga jezika bilo prisutno na kako na hrvatskoj tako i na srpskoj strani. Budući da su hrvatski razlikovnici obično objavljivani u izrazito politički obilježenim povijesnim trenucima, najčešće ih se u istraživanjima promatralo samo u tome ograničenom i jednodimenzionalnom kontekstu u kojem su figurirali kao dokazi, najčešće taksativni, o postojanju leksičko semantičkih razlika između tih dvaju jezika, a zaboravljala se pritom njihova leksikografska svrha – upozoravanje na leksičko semantičke razlika između hrvatskoga i srpskoga jezika radi komunikacijskih razloga. U radu se istražuju teorijski i metodološki pristupi u hrvatskim dvadesetostoljetnim razlikovnicima kako bi se razmotrila upravo lingvistička svrha takvih rječnika i pokušava se odgovoriti na pitanje kakva je budućnost takve vrste leksikografskih priručnika u 21. stoljeću, u kontekstu poučavanja hrvatskoga jezika na lektoratima u inozemstvu i u novim okolnostima kretanja prema članstvu u Europskoj Uniji.

Nedad Memić

Starmühler Agentur Verlag GmbH, Wien

Lexikalischer Transfer aus dem österreichischen Deutsch ins Bosnisch/Kroatisch/Serbische. Phonetische, morphologische und semantische Aspekte

Der Sprachkontakt zwischen dem Deutschen und dem Bosnisch/Kroatisch/Serbischen weist eine jahrhundertelange Geschichte auf. Schon seit dem Frühmittelalter dringen deutsche Transferwörter (Lehnwörter) in die südslawischen Idiome ein. Der Großteil der Transferwörter wurde aber seit dem 18. Jahrhundert ins Bosnisch/Kroatisch/Serbische übernommen. Bezüglich ihrer Herkunft entstammen die meisten Transferwörter der österreichischen Varietät der deutschen Sprache. Das Referat wird die phonetisch-phonologische, morphologische und semantische Adaption der deutschen Transferwörter im Bosnisch/Kroatisch/Serbischen an einem ausgewählten Korpus von ca. 1.000 Transferwörter und ihrer Ableitungen darstellen. Das Korpus wurde empirisch – durch teilnehmende Beobachtung und Interviews – im Zeitrahmen von Jänner bis August 2002 in der bosnisch-herzegowinischen Hauptstadt Sarajevo unter Berücksichtigung der heterogenen Nationalitätenstruktur und des Alters- und Sozialhintergrunds gesammelt.

Milica Mihaljević

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Hrvatsko računalno nazivlje u uspredbi s nazivljem u srpskom i bošnjačkom Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

U radu se analiziraju najčešći računalni nazivi u hrvatskom i srpskom jeziku. Polazi se od engleskih naziva (npr. computer, display, hardware, interface, keybord, menue, printer, software itd.) te se analizira kako se ti nazivi najčešće prevode na hrvatski i srpski jezik. To su nazivi za koje se u svakom od tih jezika često ne nalazi samo jedan općeprihvaćeni naziv nego čitav terminološki niz. U radu će se analizirati najčešći načini postanka računalnih naziva u hrvatskome i srpskome jeziku (posuđivanje, tvorbeni načini, terminologizacija). Građa će se prikupljati s pomoću korpusa i s pomoću ankete.

Lidija Nerandžić Čanda

Novi Sad

Aliaxej Nikitevich

Гродненский университет (Белоруссия)

Словоообразовательные лакуны в лексических подсистемах русского и белорусского языков

Задача «выявления формально никак не выраженных значений» (И.Г. Милославский) в одном языке становится наиболее очевидной при сопоставлении его с другим языком, в том числе и близкородственным. Хорошо известная близость, к примеру, русского и белорусского языков «закреплена» в общности целого ряда лексем (с учетом, естественно, различного фонетического оформления, ср.: брусовать, линовать, шиновать (рус.) и брусаваць, лінаваць, шынаваць (бел.)). Однако совершенно очевидно, что зачастую идентичность и параллелизм присущи только изолированным словам, но могут не охватывать их мотивационных связей, положения в словообразовательной системе, а также включения в более сложные, деривационно связанные комплексы. У некоторых исследователей понятие «словообразовательная лакуна» вызовет скептицизм, поскольку данные семантические места могут быть «заполнены» единицами других уровней, иными словами, компенсированы в системе языка в целом. Однако языки, обладающие сходной словообразовательной техникой, могут продемонстрировать различные результаты в «деле» словообразовательного синтеза, причем, подкрепленные совершенно однотипными дискретными структурами в качестве компенсирующего средства. Существенно, что при сопоставлении близкородственных языков в «фокусе» внимания могут оказаться целые группы деривационно связанных фактов. Сопоставление деривационных систем русского и белорусского языков, в частности, показывает, что от одних и тех же (параллельных) единиц могут разворачиваться различные по наполняемости словообразовательные цепочки, словообразовательные парадигмы могут различаться количеством единиц, характеризующих соответствующие семантические места; наличие различных по структуре и семантике деривационных объединений, в которых при сопоставлении можно отметить целый ряд лакун, словообразовательных или семантических, так или иначе связанных с различиями в деривационном потенциале производящих единиц. При рассмотрении различных видов словообразовательных лакун, характеризующих лексические подсистемы русского и белорусского языков, в докладе рассматриваются возможные причины формирования подобных различий: неодинаковая активность сходных словообразовательных моделей, морфонологические «барьеры», частичное несовпадение семантических структур параллельных производных, «давление» родственной языковой системы, наличие контактных явлений. А. Никитевич (Гродно) СЛОВООБРАЗОВАТЕЛЬНЫЕ ЛАКУНЫ В ЛЕКСИЧЕСКИХ ПОДСИСТЕМАХ РУССКОГО И БЕЛОРУССКОГО ЯЗЫКОВ В статье рассматриваются различные виды словообразовательных лакун, отмечаемых в лексических подсистемах таких близкородственных языков, как русский и белорусский. Анализируются причины формирования подобных различий: неодинаковая активность сходных словообразовательных моделей, морфонологические “барьеры”, частичное несовпадение семантических структур параллельных производных, “давление” родственной языковой системы, наличие контактных явлений.

Alexej Nikitevitsch (Grodno) Die Wortbildungslücken in den lexikalischen Subsystemen der russischen und weißrussischen Sprachen. Es ist bekannt, dass die Nähe der russischen und weißrussischen Sprachen in der Gemeinsamkeit einer ganzen Reihe der Lexeme gefestigt ist. Es ist doch ganz offensichtlich, dass die Identität und der Parallelismus nur den isolierten Wörtern oft eigen sind, aber sie können ihre Motivationsverbindungen, die Stelle im Wortbildungssystem, sowie auch den Einschluss in die mehr komplizierten Vereinigungen der Derivationseinheiten nicht erfassen. Die Sprachen, die über ähnliche Wortbildungsfertigkeit verfügen, können verschiedene Ergebnisse in der Sache der Wortbildungssynthese demonstrieren. So, die Gegenüberstellung der Derivationssubsysteme der russischen und weißrussischen Sprachen zeigt auf, dass verschiedene nach dem Anfüllen Wortbildungsketten von den parallelen Einheiten entfaltet werden können, die Wortbildungsparadigmen von der Menge der Einheiten, die die entsprechenden semantischen Stellen charakterisieren, unterschieden werden können. Die Realität ist auch das Vorhandensein verschiedener nach der Struktur und Semantik Derivationsvereinigungen, in denen man bei der Gegenüberstellung eine ganze Reihe der Lücken, Wortbildungslücken oder semantische Lücken, bezeichnen kann, die sowie so mit den Unterschieden im Derivationspotential der erzeugenden Einheiten verbunden sind.

Marina Nikolic

Teorija jezičke kulture u srbistici i kroatistici

U ovom referatu biće reči o problematici srpske i hrvatske jezičke i govorne kulture, o teorijskim ali i praktičnim dostignućima u tim oblastima lingvistike. Posebna pažnja biće usmerena na upoređivanje stanja srpske i hrvatske jezičke, odnosno govorne kulture, kao i na institucionalizaciju i strategiju razvoja ovih disciplina u budućnosti u Srbiji i Hrvatskoj.

Dušan-Vladislav Paždjerski

Uniwersytet Gdański

Sličnost i razlike između kašupskog i poljskog jezika

U (poljskoj) kašubologiji (gdanjska škola) ne dovodi se u pitanje samosvojnost kašupskog jezika. U poljskoj je to i zakonski regulisano. Kašupski jezik je zakonom priznat kao zaseban jezik kojim govori regionalna kašupska manjina (ne nacionalna). Standardizacija kašupskog jezika nije završena, ali se na njoj intenzivno radi. Nedavno je izašao normativni rečnik kašupskog jezika (pravopisni), u toku je pisanje kašupskog pravopisa i novog poljsko-kašupskog rečnika. Kašupski je izrazit na fonetskom planu, sa svojom labijalizacijom 'o' i 'u' (u 'łe', 'łu'), tzv. kašubljenjem (otvrdnjavanjem mekih 'ć', 'đ', 'ś', 'ź' u 'c', 'dz', 'š', 'ž'), svojim blokom nazala 'an' i 'un' i priličmno striktno poštovanje pravila da reč ne može da počne na samoglasnik i dr. Na morfološkom planu interesantne su osobine kada promene npr. padeža izazivaju i prevoj vokala unutar reči (iz različitih razloga), pridevske promene nekih imenica, u okviru tvorbe veliki broj arhaičnih sufiksa i uopšte veliki broj leksičkih arhaizama i germanizama. Kašupski jezik poseduje veoma bogatu frazeologiju, koja je često bila pripisivana poljskom jeziku i koja je izuzetno dobro predstavljena u sedmotomnom rečniku B. Sychte izuzetne vrednosti, koji ujedno predstavlja i jedinstven rad te vrste u slovenskom svetu (kašupska leksika predstavljena je na osnovu prebogatog folklorističkog materijala).

Ljudmila Popović

Univerzitet u Beogradu

Leksičke inovacije u elektronskom diskursu srpskog i hrvatskog jezika

Leksičke inovacije u elektronskom diskursu srpskog i hrvatskog jezika Elektronski diskurs, kao skup tekstova iste funkcionalne usmerenosti sa zajedničkim relevantnim karakteristikama koje odslikavaju njegovu dijalošku prirodu i ulogu u kontekstu moderne komunikacije, predstavlja poseban izazov za istraživače z obzirom na činjenicu da pomenuta obeležja potvrđuju uslovnost tradicione podele diskursa na dijaloški i monološki, planirani i neplanirani, objavljeni i neobjavljeni i sl. Briše se podela na pisani i govoreni diskurs i nazire se formiranje hiperteksta koji na mikro, makro i metanivou strukturne organizacije sadrži pojedine karakteristike oba diskursa, sve više težeći ka transkribovanoj usmenoj interakciji. U okviru elektronskog diskursa izdvajaju se četiri osnovna podžanra koji se podudaraju sa osnovnim oblicima elektronske komunikacije – SMS, mail, chat, forum i live journal Kao prva leksička inovacija u elektronskoj komunikaciji razmatraće se tendencija ka nastajanju novih diskursnih markera. Stoga, posebna pažnja u radu biće posvećena analizi leksičkih sredstava pomoću kojih se u elektronskom diskursu vrše metatekstualne i pragmatičke funkcije. Kako pokazuje preliminarna analiza građe, elektronski diskurs poseduje niz diskursnih markera koji se ne sreću ni u govorenom, niti u pisanom tekstu druge funkcionalne usmerenosti. Druga inovativna tendencija u elektronskom dikursu odnosi se na sinkretičnu semiotizaciju iskaza. Prožimanje crteža i pisma u jednom iskazu, sinteza numeroloških i slovnih znakova u jednoj reči sagledava se kao težnja ka porastu broja i funkcija ekspresivnih sredstava u iskazu, kao i tendencija ka lakoničnosti izraza, njegovom sve većem skraćivanju uz čuvanje informativne i ekspresivne punoće. Treća leksička inovacija odnosi se na stvaranje posebnog elektronskog žargona koji se odlikuje internacionalnom osnovom. Rad će sadržati kratak osvrt na mehanizme adaptacije internacionalnih elektronskih žargona koji prodiru u jezik zauzimajući sve veće mesto u njegovom leksičkom fondu. Leksičke osobenosti izdvojenih žanrova elektronske komunikacije razmatraće se na primeru građe iz srpskog i hrvatskog jezika, kako bi se ukazalo na postojanje sličnosti i razlika u pomenutim leksičkim inovacijama u njima, kao i na univerzalnu prirodu pomenutih tendencija.

Vesna Požgaj Hadži

Univerza v Ljubljani

Damir Horga (Zagreb)i Vesna Požgaj Hadži (Ljubljana) Fonetsko-fonološke razlike govora elektroničkih medija u hrvatskom, bosanskom/bošnjačkom i srpskom jeziku

Govor u elektroničkim medijima može biti pokazatelj stvarnoga stanja odnosa između jezičnih silnica koje teže zadržati ono što je u jeziku tradicionalno i onih silnica koje putem različitih govornih idioma u jezični sustav unose nove elemente. Naime, u svojoj programskoj orijentaciji elektronički mediji nastoje očuvati "čistoću" jezika (jezični standard), ali zbog pojavljivanja velikog broja govornika dovoljno su i otvoreni pa se u njima odražavaju različiti jezični varijeteti čije se karakteristike mogu prihvatiti kao novi "uporabni" standard. U ovome se istraživanju na primjerima televizijskih dnevnika kao središnjih informativnih emisija javnih televizija Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srbije uspoređuju fonetsko-fonološki sustavi triju jezika, hrvatskog, bosanskog/bošnjačkog i srpskog te se otkrivaju tendencije njihova razvoja u ovom trenutku. Osim toga analiziraju se i neki akustički te vremenski parametri.

Tea Pršir

Université de Genève

Usporedna prozodija bosanskog, srpskog i hrvatskog pomoću Prosograma

In this paper, the author describes the application of two computer programs – Praat (Boersma and Weenink 1996-2008) and Prosogram (Mertens 2004) – to comparing the prosody of Bosnian, Croatian and Serbian. First, Praat is used to study acoustic features of sound: fundamental frequency (F0), intensity and time. Since Prosogram is implemented in Praat, it uses its computation to create a graphic representation of prosody. The difference is that Prosogram gives a stylization of pitch contours, as well as of intensity, following the model of tonal perception. The aim is to represent what a human ear really perceives in opposition to the „perfect“ ear of a machine (Praat). In order to obtain this stylization, it was necessary to use the results of specific psycho-acoustic tests for the threshold of audibility of pitch change

Tatjana Rakonjac

Univerzitet u Beogradu

Omladinski sleng u elektronskom diskursu srpskog i hrvatskog jezika.

Ovim radom je predstavljena upotreba žargona u govoru srpske i hrvatske omladine u najrasprostranjenijem sredstvu komunikacije – SMS i chat porukama. Polazeći od obimnog korpusa, čija elektronska prezentacija čini sastavni deo istraživanja, dolazi se do zaključka o sličnostima i razlikama u načinima tvorbe i šferi funkcionisanja omladinskog slenga u elektronskoj komunikaciji na srpskom i hrvatskom jeziku.

Andreas Schiestl

Karl-Franzens-Universität Graz

Der Stellenwert des Ukrainischen und‭ die Idee eines russisch-ukrainischen Parallelkorpus

In wenigen Ländern unserer Welt ist Sprache so ein dominierendes Thema wie in der Ukraine. Es scheint, als wäre dieses Land in zwei Teile geteilt: In einem Teil spricht man Ukrainisch, im anderen Russisch. Durch eine rücksichtslose Politik der politischen Westfraktion, allgemein bekannt als Ukrajinizacija, wurde die russische Sprache aus dem öffentlichen Leben verbannt. Die Korpuslinguistik bietet dem Linguisten die Möglichkeit, Sprachen in besonderer Form zu verbinden. Das gegenständliche Korpus ist ein russisch-ukrainisches Parallelkorpus. Die Basistexte werden die Texte der Linux Debian-Dokumentation sein, anhand derer die lexikalischen Unterschiede zwischen dem Ukrainischen und dem Russischen im Bereich der Computersprache analysiert werden können.

Milan Sečujski

Univerzitet u Novom Sadu

Ekstrakcija prozodijskih parametara iz govornog korpusa na srpskom jeziku

U okviru istraživanja će biti ispitana mogućnost da se f0 kriva, kao najznačajniji prozodijski parametar sa stanovišta automatske sinteze govora, dobije na osnovu analize obimnog govornog korpusa čija je priprema u toku. Na ovaj način biće ispitana veza između rasporeda pojedinih tipova akcenata u rečenici i izgleda f0 krive. Adekvatnost tako dobijene f0 krive analizira se njenim korišćenjem kao ulaznog parametra u automatskoj sintezi govora na osnovu teksta.

Danko Šipka

Arizona State University

Leksičke promjene devedesetih godina dvadesetog vijeka i njihove posljedice

Na osnovu korpusne građe projekta rječnika novih riječi u sve tri varijante (srpskoj, hrvatskoj, bošnjačkoj) autor predstavlja i analizira leksiku uvedenu u standardnu upotrebu devedesetih godina dvadesetog vijeka. Novouvedene riječi analiziraju u sve tri varijante u momentu njihovog uvođenja, a posebna pažnja posvećena je situaciji u bošnjačkoj varijanti, prvenstveno korpusnom ispitivanju upotrebe ove leksičke mase jednu deceniju nakon njenog uvođenja.

Lelija Sočanac

Sveučilište u Zagrebu

Anglicizmi u hrvatskom i srpskom (rječnik)

Počevši od šezdesetih godina prošloga stoljeća kada R. Filipović postavlja temelje svoje teorije jezika u kontaktu pa sve do objavljivanja rječnika anglicizama u hrvatskom ili srpskom jeziku 1990. godine, hrvatsko-srpski se službeno smatrao jednim jezikom, a težište istraživanja nije bilo na utvrđivanju sličnosti i razlika u adaptaciji anglicizama u tadašnje dvije varijante. Uzimajući kao polazište anglicizme ubuhvaćene u Rječniku, te korpus novih anglicizama u hrvatskom i srpskom, pokušat ću utvrditi sličnosti i razlike u adaptaciji anglicizama prije i poslije devedesetih godina prošlog stoljeća uzimajući u obzir strukturu analiziranih jezika kao i izvanlingvističke faktore koji su mogli utjecati na tip i zastupljenost anglizama u hrvatskom i srpskom u promatranim razdobljima. Pri tome će težišt biti na semantičkoj adaptaciji anglicizama u dva analizirana jezika, te na sekundarnoj morfološkoj adaptaciji (tvorba riječi).

Edina Špago-Ćumurija

Univerzitet Dzeml Bijedic u Mostaru

Engleski u trouglu bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika/English within the Bosnian/Croatian/Serbian Language Triangle

This paper analyzes semantic differences among Bosnian, Croatian and Serbian, by using the English language as tertium comparationis. It is going to be done on the text of the Dayton Peace Agreement, a document of highest importance for the state of Bosnia and Herzegovina today. This fact enables reduction of vague terms in the document and its translations and makes it easier to find lexical spaces where the three official languages of BH differ most. On the other hand, political and pragmatic importance of the document caused some linguistic interventions in the three versions of the document, which will also be taken into consideration. The analyses will, through detailed comparison of the three translations of the Dayton Peace Agreement, provide evidence of parallel/different semantic solutions in Bosnian/Croatian/Serbian, and thus add to discovering of further specific linguistic/semantic spaces for each of the three variations/languages.

Barbara Štebih

Instutut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Razlike između hrvatskoga i srpskoga računalnog nazivlja (s Milicom Mihaljević)

U radu se analiziraju najčešći računalni nazivi u hrvatskom i srpskom jeziku. Polazi se od engleskih naziva (npr. computer, display, hardware, interface, keybord, menue, printer, software itd.) te se analizira kako se ti nazivi najčešće prevode na hrvatski i srpski jezik. To su nazivi za koje se u svakom od tih jezika često ne nalazi samo jedan općeprihvaćeni naziv nego čitav terminološki niz. U radu će se analizirati najčešći načini postanka računalnih naziva u hrvatskome i srpskome jeziku (posuđivanje, tvorbeni načini, terminologizacija). Građa će se prikupljati s pomoću korpusa i s pomoću ankete.

Strahinja Stepanov

Karl-Franzens-Universität Graz

Vrednovanje u redakcijskim komentarima srpskih i hrvatskih dnevnih novina

U radu se analizira govorni cin vrednovanja u uvodničkim (redakcijskim) komentarima političkih magazina (nedeljnika).

Rada Stijović

Univerzitet u Prištini

About the Serbian lexic after the disintegration of the Standard Serbo-Croatian language

In this work a few questions are discussed about the Serbian lexic after the disintegration of the Standard Serbo-Croatian language at the end of 20th century which brought to the creation of the standard languages called- Serbian, Croatian, Bosnian and Montenigrian. Among the Serbian linguists there is an opinion that the violent language cleaning cannot happen and thus the impoverishment of the lexical expression fund, that there can not be “ unwellcome” words nor prejudice about the values of those lexema less used in Serbian-speaking enviroment than for exemple in western parts.

Milan Tasić

Neke intonacione karakteristike srpskog i hrvatskog jezika

У овом раду, на примеру текста „Јутрос су ме рано птице пробудиле“ из Гралис корпуса, показују се поједине интонационе карактеристике српског, хрватског и бошњачког језика. Овај снимак је изузетно погодан за анализу, јер не постоје лексичке разлике које би могле утицати на утврђивање сличности и разлика.

Branko Tošović

Karl-Franzens-Universität Graz

Leksičke razlike između bosanskog/bošnjačkog, hrvatskog i srpskog jezika

Rad se sastoji iz tri dijela. U prvom se razmatra pitanje leksike kao razlike, odnosno koliko se leksika bazira na razlici i koliko u leksičkim pojavama i kategorijama kao što su polisemija, sinonimija, antonimija, homonimija, paronimija dolazi do izražaja razlika i interakcija identičnosti, sličnosti i različitosti. U drugom dijelu tumači se leksička razlika, odnosno priroda nepodudarnosti u značenju i upotrebi pojedinih riječi u okviru osnovnih oblika diferencijacije jezika (teritorijalne, socijalne, starosne i dr.), u odnosu na kvantitet (obim), jezičke dominante, a zatim se vrši tipološko razgraničenje riječi koje unose neku razliku. Njih autor naziva diferemama i izdvaja prave difereme i lažne difereme (pseudodifereme). Na ovom planu vrlo je značajno razgraničiti razliku i razlikovnost. Razlika je sve ono što se međusobno ne podudara na nivou konkretne realizacije, a razlikovnost je samo ono što suštinski diferencira dva objekta na nivou sistema. Dok je razlika realizacijska pojava, razlikovnost je sistemska pojava. Nosilac razlike je diferema, a razlikovnosti distinktema. U trećem dijelu se razmatra proučenost leksičkih razlika između bosanskog/bošnjačkog hrvatskog i srpskog jezika. Sva tri dijela lociraju se u tri interakcijska sistema: u intrakorelacional (sistem odnosa unutar svakog pojedinačnog jezika – B, K i S), intrakorelacionala (sistem odnosa između triju jezika – B, K i S) i ekstrakorelacionala (sistem odnosa između B, K, S i drugih jezika).

Lyudmyla Vasylyeva

Univerzitet Ivana Franka u Lavovu

Razvoj sprskog, hrvatskog i bosanskog leksika krajem XX. - početkom XXI. stoljeća

Ljudmila Vasiljeva (Lavov) Razvoj sprskog, hrvatskog i bosanskog leksika krajem XX. - početkom XXI. stoljeća Razmatraju se promjene u srpskom, hrvatskom i bosanskom leksiku koji su izazvane izvanjezičnim i sociolingvističkim čimbenicima. Promjene se analiziraju u spomenutim jezicima na razini suvremene norme te se uspoređuju s tendencijama koje su se prije zbivale u srpsko-hrvatskoj normi.

Jelena Vojnović

Univerzitet u Novom Sadu

Jasmina Dražić i Jelena Ajdžanović (Novi Sad) Imenice tipa NOMEN AGENTIS u srpskom i hrvatskom jeziku

Semantička grupa imenica koje označavaju vršioce radnje (nomen agentis) u srpskom jeziku ima raznovrsnu sufiksalnu tvorbu. Treba ispitati semantički potencijal različitih sufiksa u procesu tvorbe imenica istog značenja (autorka - autorica). Isto tako, potrebno je ustanoviti da li postoje razlike u procesu tvorbe sa istim sufiksom i različitim tvorbenim osnovama.

Helmut Weinberger

Universität Innsbruck

Unterschiede und Gemeinsamkeiten in der kroatischen und serbischen Phraseologie

Im Referat wird der Versuch unternommen werden, Unterschiede und Gemeinsamkeiten in der kroatischen und serbischen Phraseologie anhand von Phraseologismen aufzuzeigen, welche als Kernlexem die Körperteilbezeichnung "noga" enthalten. Als Quellen für die Untersuchung dienen der "Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb 2000" sowie der "Rečnik savremenog srpskog književnog jezika s jezičkim savetnikom, Beograd 2000". Zu Referenzzwecken wird der "Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, Novi Sad 1967-1976" herangezogen.

Arno Wonisch

Karl-Franzens-Universität Graz

Leksičke razlike u jeziku sporta u medijima BKS-područja

Izlaganje se sastoji od dva glavna dijela, od kojih je prvi posvećen kratkoj genezi i upotrebi nimalo spornog leksema sport/šport na osnovi raspoloživih korpusa i pravopisa. Slijedi analiza tiskanih/štampanih i elektroničkih/elektronskih sportskih medija iz zemalja u kojima se govori BKS, pri čemu su za istraživanja izabrane tri vrste sporta (kojih ima više od 240). To su 1) kolektivni i ekipni/timski nogomet/fudbal, 2) individualni tenis kao sport s reketom i lopticom te 3) alpsko skijanje kao individualni zimski sport.

Aleksandra Đukić

Univerzitet u Beogradu

Anglicizmi u elektronskom diskursu srpskog i hrvatskog jezika

Anglicizmi u elektronskom diskursu srpskog i hrvatskog jezika U radu se na korpusu forum poruka i mejlova razmatraju anglicizmi koji funkcionišu u elektronskoj komunikaciji na srpskom i hrvatskom jeziku. U zavisnosti od nivoa transpozicije i adaptacije u jezicima-primaocima anglicizmi se razvrstavaju na 4 osnovne grupe. Anglicizmi se posebno analiziraju s aspekta tvorbe reči. Posebna pažnja u radu je posvećena semantičkim obeležjima anglicizama koji se najčešće sreću u elektronskom diskursu, kao i njihovim kalkovima u srpskom i hrvatskom jeziku.