IMENICE

2. GRAMATIČKE OSOBINE

Gramatičke su osobine imenica rod, broj i padež.

Padež je morfološka kategorija koja izriče različite odnose onoga što riječ znači prema sadržaju rečenice. Ti se odnosi izriču padežnim nastavcima i naglaskom.

Riječ padež u vezi je s osnovom glagola ‛padati’ i nastala je prevođenjem latinske riječi casus, što znači ‛padanje’. Stari su gramatičari tako nazvali te oblike jer su zamišljali kao da ime pada iz jednog oblika u drugi. Na sličnoj je slici zasnovan i naziv za zamjenjivanje jednog oblika drugim. Tu su pojavu nazvali deklinacijom, a latinski ‛declinare’ znači ‛udaljivati se, otklanjati se’. Zamišljali su kao da se oblici udaljuju od osnovnog oblika. Latinski se naziv kod nas prevodio riječju sklonidba ili sklanjanje.

Po odnosu prema ostalim riječima u rečenici padeži mogu biti zavisni (kosi) i nezavisni.

Nezavisni su padeži nominativ i vokativ. Oni služe za imenovanje, i to nominativ u pripovijedanju i opisivanju, npr.:

    Ševa leti visoko,

a vokativ u izravnom obraćanju, npr.:

    Ševo, leti visoko!

Zavisni su padeži genitiv, dativ, akuzativ, lokativ i instrumental. Njima se izriče povezanost onoga što znači njihova osnova s drugim riječima u rečenici. Ta veza može biti unutrašnja, tijesna, uzročna i prijeko potrebna za razumijevanje rečenice, a može biti i vanjska, slobodna, kad se daju naknadni podaci i slučajne ili popratne okolnosti.

Unutrašnju, uzročnu vezu izriče:

1. akuzativ, koji pokazuje cjelovitost, ono što radnjom nastaje, nestaje ili se mijenja ili radnju trpi, zatim ono u što se prodire, ulazi, ono što se hvata, dira, na što se oslanja, sjeda, staje, ono što se posjeduje;
2. genitiv, koji ima najširu službu, pokazuje djelomičnost, otkidanje, udaljavanje, približavanje, potjecanje, pripadanje.

Dodatni podaci mogu biti dinamični i statični. Dinamične podatke daju:

1. dativ, koji znači usmjerenost, čemu je što namijenjeno ili čemu se teži;
2. instrumental, koji znači popratne okolnosti, mjesto kojim se što kreće, vrijeme u kojemu se što zbiva, sredstvo kojim se što čini, srodstvo itd.

Statične podatke daje lokativ, koji znači mirovanje u mjestu i vremenu, mjesto gdje se što zbiva, gdje se stoji, boravi, miruje, vrijeme kad se što zbiva itd.

Padeži odgovaraju na pitanja (osim vokativa), a nazivaju se latinskim imenima i obično se prema klasičnoj gramatici redaju ovako:

1. nominativ (N): tko ? što ?
2. genitiv (G): čiji ? ( od ) koga ? ( od ) čega ?
3. dativ (D): komu ? čemu ?
4. akuzativ (A): koga ? što ?
5. vokativ (V): dozivanje, pozivanje, oj!
6. lokativ (L): gdje ? o komu ? o čemu ?
7. instrumental (I): ( s ) kim ? ( s ) čim ?

Padeži se prepoznaju po pitanjima na koja odgovaraju, po nastavku, naglasku i iz smisla rečenice.

Rod, broj i padež gramatičke su kategorije, od kojih svaka ima posebno gramatičko značenje, ali nema i svoj posebni izraz. One su sve tri izražene jednim nastavkom (amalgamom).

U nastavku je, prema tome, jednom izrazu pridruženo više gramatičkih sadržaja. Na primjer, u riječi

    žena

nastavak - a kazuje da je riječ o jednoj osobi, o ženskom rodu i o nominativu. U riječi

    čovjeka

taj isti nastavak -a kazuje da je riječ o jednoj osobi muškoga roda i o genitivu ili akuzativu. A u riječi

    sela

nastavak -a pokazuje da je riječ o imenici srednjeg roda, ali ne kazuje ništa o jednini ili množini, i samo djelomično obavještava o padežu; podaci koje ne pruža nastavak moraju se dobiti iz rečenice ili iz naglaska.

Na primjer, u prvoj rečenici

– Uzbunila su se sva sela po uzbunila su se

vidi se da je riječ o množini; u drugoj rečenici

– Razorili su sva sela

po riječi sva znamo daje riječ o više sela, dakle i to je množina.

U trećoj rečenici

– Dolaze iz sela

po naglasku znamo da se misli na jedno selo, a u četvrtoj rečenici

– Došao je iz sela

da je riječ o množini, o više sela.

U petoj rečenici

– Došao je iz svog sela

po riječi svog znamo da se misli na jedno selo, a po prijedlogu iz znamo da je riječ o genitivu. Podatak o padežu dobiva se i iz smisla rečenice: u prvoj rečenici je oblik sela subjekt, dakle nom. mn., a u drugoj rečenici taj je isti oblik objekt, dakle akuz. množine.

3. OBLICI

U imenskoj formuli od imena i prezimena u sklonidbi se postupa različito s obzirom na to je li riječ o muškoj ili o ženskoj osobi.

1. Ako je riječ o muškoj osobi uvijek se sklanjaju i ime i prezime, npr.
       Ivana/Ivice Generalica, Ivanu/Ivici Generalicu.
2. Ako je u pitanju ženska osoba, onda se redovno sklanja samo ime
       Zore/Ivice Generalić, Zori/Ivici Generalić itd.

Ako se prezime inače sklanja po vrsti e, onda se može sklanjati i uz ime, npr.
    Bele Krleža i Bele Krleže, Beli Krleža i Beli Krleži.

Za tvorbu oblika imenica služe nastavci triju vrsta, koje se prema nastavku u gen. jedn. zovu vrsta a , vrsta e , vrsta i .

Po vrsti a sklanjaju se imenice muškoga i srednjega roda, po vrsti e većinom imenice ženskoga roda i neke muškoga, a po vrsti i imenice ženskoga roda.

Nastavci se dodaju na osnovu, koja se, u pravilu, dobije ako se u gen. jedn. izostavi nastavak.