Formant

Duden

For|mant, der; -en, -en [lat. formans (Gen.: formantis), 1.Part. von: formare = gestalten, bilden]:

1. (Akustik) einer der charakteristischen Teiltöne eines Lautes.
2. (Sprachw.) Formans.

For|mans, das; -, ...anzien u. ...antia [lat. formans (Gen.: formantis), 1.ÿPart. von formare, formieren] (Sprachw.): grammatisches Bildungselement; gebundenes Morphem (z.B. ...lich in lieblich).

© 2000 Dudenverlag

Simeon 1969

Simeon 1969: Simeon, Rikard. Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. I-II. – Zagreb: Matica hrvatska. – Knj. I: 1011 s. – Knj. II: 927 s.

Formant

m – 1. formans (формант || Formans, Bildungselement || formant || formans || formante || formante)

– osnovni nastavak bhž ;

skupni naziv za afikse (sufikse, prefikse), infikse (-n-) i korijenske determinative hr ;

rječotvorni ili promjenljivi element rč ;

element dodavanjem kojega se tvori riječ od korijena, npr. -ar u riječi mlin-ar kl ;

latinski termin koji je predložio K. Brugmann za označivanje elemenata tvorbe (f. formation), koji se običnije zovu formativi* ili morfemi* mz ;

u ruskoj terminologiji morfemom se naziva i korijen (korijenski morfem), a u spomenutom smislu obično se upotrebljava naziv afiks mzr ;

koncentracija zvučne energije na spektru glasa koja je rezultat resonantnih pojačanja govornih šupljina.

Raspored formanata karakterizira vokale i sonante č.

– Vezani* oblik koji je dio riječi, a može biti kompleksan: - abat ili minimalan (i tada je morfem): t. ( bl / f ć).

– »Frekvencije, koje odgovaraju centrima dvaju osnovnih vrhova profila (spektra)... Te se frekvencije prema tomu nazivaju formant l i formant 2« Jo/hp ;

složeni oblikovatelj riječi koji nastaje kao posljedica stapanja (fuzije) de-rivacijskoga i relacijskog afiksa, npr. r. -ание, -ство ahm.