Gralis: Ćopić-Projekt |
|
Branko
Ćopić |
|
|
|
Mala moja iz
Bosanske krupe |
Meine Kleine aus
Bosanska Krupa |
|
|
Bilo mi je dvanaest godina, |
Zwölf Jahre war mein Leben damals jung, |
prvi put sam sišao do grada |
das erste Mal besuchte ich die Stadt, |
iz mog sela, tihog i dalekog, |
kam aus meinem Dorf, hoch, still und fernab |
kad susretoh tebe iznenada. |
da erblickte ich Dich ein erstes Mal. |
Eh, dječačke uspomene
glupe! |
Ach, Erinnerungen so fern und dumm! |
Mala moja iz Bosanske Krupe! |
Meine Kleine aus Bosanska Krupa! |
|
|
Jesi li me spazila il’ nisi, |
Hast Du mich bemerkt oder etwa nicht, |
zbunjenoga seoskoga đaka, |
einen aufgeregten Jungen vom Land |
svjetlokosog i očiju plavih, |
von hellen Haaren und blauen Augen, |
u oklopu novih opanaka, |
mit neuen Opanken an seinem Bein, |
kako zija u izloge skupe? |
wie er in die teuren Auslagen starrt? |
Mala moja iz Bosanske Krupe! |
Meine Kleine aus Bosanska Krupa! |
|
|
Naišla si kao lak oblačak, |
Wie ein kleines Wölkchen erschienst Du mir, |
tvoj me pogled za tren obeznani, |
Dein Anblick raubte mir jäh den Atem, |
zaboravih ime i očinstvo, |
vergessen waren Name und Herkunft, |
kako mi se zovu ukućani. |
wie die Namen derer aus meinem Heim. |
Iznevjerih poput sablje tupe. |
Wehrlos einem stumpfem Säbel gleichend. |
Mala moja iz Bosanske Krupe! |
Meine Kleine aus Bosanska Krupa! |
|
|
Tekli tako gimnazijski dani, |
Es verging das gymnasiale Leben, |
uspomena na te ne ocvala, |
doch die Erinnerung an Dich, sie blieb, |
modra Una u proljetnje noći |
in einer Frühjahrsnacht flüsterte mir |
tvoje mi je ime šaputala. |
die blaue Una Deinen Namen zu. |
Lebdjela si ispred đačke
klupe, |
Und über der Schulbank erschienst Du mir, |
mala moja iz Bosanske Krupe! |
meine Kleine aus Bosanska Krupa! |
|
|
Brzo minu naše đakovanje, |
Und schnell verflog unser Schülerleben, |
lagan leptir sa krilima zlatnim, |
einem Falter mit güldnen Flügeln gleich, |
ipak tebe u srcu sačuvah |
doch dem Herzen bist Du nie entwichen |
kroz sve bure u danima ratnim. |
auch nicht im Sturme der Kriegeszeiten, |
Ta sjećanja mogu l’ da se
kupe, |
doch was kauft man mit Erinnerungen, |
mala moja iz Bosanske Krupe! |
meine Kleine aus Bosanska Krupa! |
|
|
Sad je kasno, već mi kosa
sijedi, |
Nun istʼs zu spät, mein Haar bereits ergraut, |
gledam Unu,
ćuti kao nijema, |
mein Blick zur Una, still und gänzlich stumm, |
zalud lutam ulicama znanim, |
umsonst mein Irren an vertrautem Ort, |
sve je pusto, tebe više nema. |
gar leer ist alles, und Du bist nun fort. |
Ej, godine, nemjerljive, skupe! |
Ach, Jahre, unermesslich und gar lieb! |
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe! |
Machʼs gut, Kleine, aus Bosanska Krupa! |
|
|
|
Ins Deutsche
übersetzt von Arno Wonisch Graz, 2015 © Arno Wonisch |