Gralis: Ćopić-Projekt

Branko Ćopić

 

 

Mala moja iz Bosanske krupe

Meine Kleine aus Bosanska Krupa

 

 

Bilo mi je dvanaest godina,

Zwölf Jahre war mein Leben damals jung,

prvi put sam sišao do grada

das erste Mal besuchte ich die Stadt,

iz mog sela, tihog i dalekog,

kam aus meinem Dorf, hoch, still und fernab

kad susretoh tebe iznenada.

da erblickte ich Dich ein erstes Mal.

Eh, dječačke uspomene glupe!

Ach, Erinnerungen so fern und dumm!

Mala moja iz Bosanske Krupe!

Meine Kleine aus Bosanska Krupa!

 

 

Jesi li me spazila il’ nisi,

Hast Du mich bemerkt oder etwa nicht,

zbunjenoga seoskoga đaka,

einen aufgeregten Jungen vom Land

svjetlokosog i očiju plavih,

von hellen Haaren und blauen Augen,

u oklopu novih opanaka,

mit neuen Opanken an seinem Bein,

kako zija u izloge skupe?

wie er in die teuren Auslagen starrt?

Mala moja iz Bosanske Krupe!

Meine Kleine aus Bosanska Krupa!

 

 

Naišla si kao lak oblačak,

Wie ein kleines Wölkchen erschienst Du mir,

tvoj me pogled za tren obeznani,

Dein Anblick raubte mir jäh den Atem,

zaboravih ime i očinstvo,

vergessen waren Name und Herkunft,

kako mi se zovu ukućani.

wie die Namen derer aus meinem Heim.

Iznevjerih poput sablje tupe.

Wehrlos einem stumpfem Säbel gleichend.

Mala moja iz Bosanske Krupe!

Meine Kleine aus Bosanska Krupa!

 

 

Tekli tako gimnazijski dani,

Es verging das gymnasiale Leben,

uspomena na te ne ocvala,

doch die Erinnerung an Dich, sie blieb,

modra Una u proljetnje noći

in einer Frühjahrsnacht flüsterte mir

tvoje mi je ime šaputala.

die blaue Una Deinen Namen zu.

Lebdjela si ispred đačke klupe,

Und über der Schulbank erschienst Du mir,

mala moja iz Bosanske Krupe!

meine Kleine aus Bosanska Krupa!

 

 

Brzo minu naše đakovanje,

Und schnell verflog unser Schülerleben,

lagan leptir sa krilima zlatnim,

einem Falter mit güldnen Flügeln gleich,

ipak tebe u srcu sačuvah

doch dem Herzen bist Du nie entwichen

kroz sve bure u danima ratnim.

auch nicht im Sturme der Kriegeszeiten,

Ta sjećanja mogu l’ da se kupe,

doch was kauft man mit Erinnerungen,

mala moja iz Bosanske Krupe!

meine Kleine aus Bosanska Krupa!

 

 

Sad je kasno, već mi kosa sijedi,

Nun istʼs zu spät, mein Haar bereits ergraut,

gledam Unu, ćuti kao nijema,

mein Blick zur Una, still und gänzlich stumm,

zalud lutam ulicama znanim,

umsonst mein Irren an vertrautem Ort,

sve je pusto, tebe više nema.

gar leer ist alles, und Du bist nun fort.

Ej, godine, nemjerljive, skupe!

Ach, Jahre, unermesslich und gar lieb!

Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!

Machʼs gut, Kleine, aus Bosanska Krupa!

 

 

 

Ins Deutsche übersetzt von Arno Wonisch

Graz, 2015

© Arno Wonisch