Gralis/Gralisarium/Gralis 2008/Banjaluka
Dr. Dragomir Kozomara
|
Philosophische
Fakultät der Universität Banjaluka |
Bosnien
und Herzegowina |
Glas jat i njegovi refleksi
Institut für Slawistik der Universität Graz, Merangasse 70
12.30-13.30
UR 1.054
Glas jat i njegovi refleksi
Glas jat, koji je nekadašnji vokal prednjeg reda, vodi porijeklo od dugog
e i diftonga oi, ai. U 14. vijeku, kad je djelovao niz apsolutnih glasovnih
promjena, ovaj vokal nestao je iz jezika a zamijenili su ga drugi glasovi.
Vokal jat ostavio je mnogo tragova u jeziku.
Tako se, npr., dijalekti štokavskih govora prema refleksima jata dijele ne ekavske
(belo, mleko),
ijekavske
(bijelo, mlijeko)
i ikavske
(bilo, mliko).
Za osnovicu standardnog jezika uzeti su dijalekti koji imaju ekavsku i ijekavsku zamjenu jata, pa imamo ekavsku i ijekavsku standardnu normu. Kad je u pitanju ekavski standard, zamjena jata veoma je jednostavna, što nije slučaj u ijekavskoj zamjeni, te će ovdje uglavnom biti riječ o standardnim ijekavskim refleksima jata.
U ijekavskom književnom jeziku vokal jat reflektovao se u sljedeće vrijednosti:
ije, je, jē, e, i.
ije ili je
Osnovno uputstvo prilikom pisanja refleksa jata u ijekavskom književnom jeziku
glasi: Prema ekavskom dugom e piše se i izgovara ije, a prema ekavskom kratkom
e piše se i govori je.
Npr.:
dete: dijete, vreme: vrijeme, zvezda: zvijezda, breg: brijeg, sneg: snijeg deliti: dijeliti, zevati: zijevati, vredan: vrijedan, menjati: mijenjati, pretiti: prijetiti, slediti: slijediti, cepati: cijepati;
deca: djeca, pesma: pjesma, vera: vjera, mera: mjera, sena: sjena, bežati: bježati, verovati: vjerovati, sesti: sjesti, meriti: mjeriti, pevati: pjevati, terati: tjerati, gde: gdje itd.
Ovo uputstvo, međutim, ima i svoje slabosti. Prva je slabost što je veoma malo govornika koji u svakom momentu mogu odrediti kvantitet vokala e u ekavskoj zamjeni jata. Druga se slabost ogleda u činjenici da se prema ekavskom dugom e u pojedinim slučajevima ne piše ije u ijekavskoj zamjeni jata. Tako u primjerima kao što su:
sjenka, vjernik, nedjeljni, besjedā, medvjedā, zasjedanje, pomjeranje, namještanje i sl.
prema ekavskom dugom e piše se je jer je u tim slučajevima došlo do sekundarnog
duženja vokala. Da je to tako, pokazuju nam oblici nominativa jednine osnovnih
riječi ako se radi o deklinacionoj riječi:
sjena, vjera, nedjelja, vjera, besjeda, medvjed
i oblici infinitiva ako je u pitanju glagolska riječ:
zasjesti, pomjeriti, namjestiti.
„Ekavski“ oblici u ijekavskoj zamjeni jata
Primjeri tipa
crepovi, bregovi, greška strelica, vremena, vreo, zreo, sazreo, ogrešenje…
rezultat su uprošćavanja suglasničke skupine koja se završava sonantom r a iza nje stoji kratko je:
crepovi> crjepovi crepovi;
bregovi> brjegovi> bregovi.
Ovo nisu ekavizmi koji su se prenijeli iz ekavskog izgovora nego je to fonetska
promjena koja je posljedica ekonomičnosti govornog aparata.
U srpskom standardnom jeziku ovakvi „ekavizmi“ redovna su pojava, dok je u
bošnjačkim i hrvatskim pravopisima i pravopisnim priručnicima prisutno kolebanje;
javljaju se, naime, i „ekavizmi“, a i oblici sa neuprošćenom suglasničkom
skupinom. Npr.:
greška/grješka.
Oblici: prevoz/prijevoz, prijenos/prijenos, prijelaz/prijelaz, predlog/prijedlog,
koji su se u srpskohrvatskom jeziku smatrali pravim dubletima, u bošnjačkoj
i hrvatskoj ortografskoj literaturi uglavnom su svedeni na ije-reflekse, a
u srpskoj se prednost daje oblicima s e.
Ikavski oblici u ijekavskoj zamjeni jata
Osim ikavizama tipa: nisam, pomozite, noviji, stariji i sl., koji su zajednička
karakteristika ekavske i ijekavske zamjene jata, postoje ikavizmi koji su
odlika samo ijekavskog književnog jezika.
Kad se u ijekavskoj zamjeni jata kratko je nađe u položaju ispred vokala o
< l ili sonanata j i lj, javljaju se „ikavski“ refleksi jata, koji su takođe
nastali fonetskim putem.
Primjeri:
hteo> htjeo >htio, živeo > živjeo > živio;
smejati se > smjejati se > smijati se;
beleg > bjeljeg > biljeg.
Izuzeci su:
sjeo, jeo, nedjelja, ponedjeljak, kudjelja i sl.
Dubleti su:
polivati/polijevati, zalivati/zalijevati;
isticati/istjecati, preticati/pretjecati;
zaliv/zaljev, preliv/preljev.
Diferencijalno obilježje imaju primjeri tipa:
zeleniti – činiti nešto zelenim: zelenjeti – postajati zelen;
poskupiti – učiniti nešto skupim: poskupjeti – postati skup.
Pseudojatizmi
Svi normativni udžbenici prihvatili su kao književne oblike:
otmjen, istovjetan, bogovjetan, Stjepan
iako u njima nema po porijeklu glasa jat.