Branko Tošović

Suglasnici

(Konsonanti)

Suglasnici.pdf

SUGLASNICI (KONSONANTI),

glasovi čija je glavna odlika da se stvaraju nastajanjem prepreke u ustima, odnosno na usnama.

U srpskohrvatskom književnom jeziku ima 25 suglasnika, koji se prema prirodi karakteristične prepreke dele na četiri grupe:

a) na sonante ili glasnike, u koje spadaju:

        r, l, Ij, m, n, nj, j i v;

b) na eksplozivne ili praskave suglasnike, u koje spadaju:

        b i p, d i t, g i k;

c) na strujne ili frikativne suglasnike u koje spadaju:

        z i s, ž i š, f i h;

d) na slivene suglasnike ili afrikate, u koje spadaju:

        đ, ć, dž, č i c.

Svi sonanti su zvučni glasovi, tj. pri njihovom izgovoru trepere glasne žice, dok svaka od tri naredne grupe suglasnika ima svoje zvučne i svoje bezvučne glasove:
 

zvučni :           b d g        z ž        đ dž

bezvučni :      p t k          s š        ć č         h f c
 

Mesto i način tvorbe suglasnika, kao i njihova zvučnost, odnosno bezvučnost utiču na glasovne promene u reči, koje se osnivaju na asimilacijama i disimilacijama suglasnika.

Srpskohrvatski jezik 1972: Srpskohrvatski jezik: Enciklopedijski leksikon / Redaktori i urednici Asim Peco, Živojin Stanojčić. – Beograd: Interpres. – S. 437.

Barić i dr. 1995

SUGLASNICI
(sonanti i šumnici)

Mjesto tvorbe
Po mjestu tvorbe suglasnici se dijele:
    1. prema sudjelovanju pomičnih govornih organa
    2. s obzirom na položaj pomičnih govornih organa prema nepomičnima.
 

1. Prema sudjelovanju pomičnih govornih organa razlikuju se dvije temeljne skupine suglasnika:
    a) usneni suglasnici
    b) jezični suglasnici.
 

a. Usneni suglasnici su:

    p, b, m, v, f.

Tvore se uglavnom s pomoću usana, dok je jezik pretežno pasivan.
 

b. Jezični suglasnici su:

    t, d, n, c,

    z, s, l, r,

    Za, č, ž, š, ć, Z?,

    j, ļ, ń,

    k, g, h.

Tvore se različitim položajima jezika s malim sudjelovanjem usana

(kod glasova Za, č).
 

Prema dijelu jezika kojim se izgovaraju, među jezičnim se suglasnicima razlikuju:

prednjojezični suglasnici:

    t, d, n, c, Za, č, z, s, ž, š, l, r;

srednjojezični suglasnici:

    Z?, ć, ń, ļ, j;

stražnjojezični suglasnici:

    k, g, h.
 

2. S obzirom na položaj pomičnih govornih organa prema nepomičnima suglasnici se dijele u nekoliko skupina.
Prema vodoravnom položaju jezika u odnosu prema tvrdom nepcu razlikuju se nepčani (palatalni) (lat. palatum = nepce) i nenepčani (nepalatalni) suglasnici.
Nepčani se suglasnici tvore u poručju tvrdoga nepca. To su:

    ļ, ń, j,

    ć, Z?, 

    č, Za,

    š, ž.
Pri njihovu se izgovoru prednji ili srednji dio jezika približava tvrdom nepcu.

Među nepčanim suglasnicima razlikuju se suglasnici uske pregrade ili uskog dodira jezika s tvrdim nepcem i suglasnici širokog dodira jezika s tvrdim nepcem.
Uskog su dodira suglasnici

    š, ž, č, Za — stražnjotvrdonepčanici, a širokoga

    ń, ļ, j, ć, Z?  — prednjotvrdonepčanici.
Nenepčani se suglasnici tvore ispred ili iza tvrdoga nepca. To su:

    v, r, l,

    m, n,

    p, b, f,

    t, d,

    c, s,

    z, k, g, h.
Među suglasnicima koji se tvore ispred tvrdoga nepca razlikuju se usneni (labijalni), zubni (dentalni) i nadzubni (alveolarni) suglasnici.
Usneni suglasnici su

    p, b, m, v, f.
Pri izgovoru suglasnika

    p, b, m

usne su priljubljene jedna uz drugu i zato se ti suglasnici zovu dvousneni (bilabijalni) suglasnici.
Pri izgovoru suglasnika

    v, f

donja se usna prislanja uz gornje zube i zato se ti suglasnici zovu zubnousneni (labiodentalni) suglasnici.
Zubni suglasnici su

    n, t, d,

    c, s, z.
Izgovor zubnih suglasnika ovisi o položaju jezika prema zubima.
Pri izgovoru suglasnika

    n

prednji se dio jezika približava gornjim zubima, dok se pri izgovoru suglasnika

    t, d

vrh jezika prislanja na unutarnju površinu gornjih zuba i desni (alveola) i tako čini potpunu pregradu u usnoj šupljini.
Pri izgovoru suglasnika

    s, z

vrh jezika povijen je prema donjim zubima, a prednji dio jezika čini uski prolaz s desnima (alveolama) i gornjim zubima.
Suglasnik

    c

je (pored č, ć, Za, Z?) složeni suglasnik (afrikata), jer se pri njegovu izgovoru kombinira prekidnost (zatvor) na početku, kao u suglasnika

    t,

i neprekidnost na kraju, kao u suglasnika

    s

(v. i § 45).

Nadzubni (alveolarni) suglasnici su

    r, l.

Pri njihovu izgovoru vrh jezika ili treperi na desnima (r) ili dotiče desni (l).
Suglasnici koji se tvore iz a tvrdoga n e p c a, dakle u području mekoga nepca, jesu mekonepčani (velarni) suglasnici.
To su

    k, g, h.
Pri izgovoru suglasnika

    k, g

stražnji dio jezika čini zapreku sa stražnjim dijelom tvrdoga nepca i s prednjim dijelom mekoga nepca.
Grafemom

    h

bilježe se dva glasa, i to

    [x]

i

    [h].

Glas je

    [x]

mekonepčani (velarni) glas, a glas

    [h]

grkljanski (faringalni).

Ortoepska norma ne propisuje koji je izgovor pravilan, a čini se da je najčešći izgovor glasa koji je nešto dublji i nešto slabiji od

    [x],

dakle u stanovitom pomaku prema

    [h]:

rubovi se jezika pritiskuju uz rubove mekoga nepca tako da je na sredini usne šupljine širok prolaz kroz koji prolazi zračna struja.
 

NAČIN PROLAZA ZRAČNE STRUJE

Po načinu prolaza zračne struje pri tvorbi suglasnika razlikuju se:
— sonanti
1. nosni suglasnici (nazali):

    m, n, n

(zatvaranjem usne šupljine zračna struja slobodno prolazi kroz nosnu šupljinu)
2. treperavi suglasnici (vibranti):

    r

(prolaskom zračne struje vrh jezika "zatreperi", tj. dotakne desni)
3. bočni suglasnici (laterali):

    l, ļ

(zbog zatvora u sredini usne šupljine zračna struja prolazi sa strane).
Suglasnici se

    r, l, ļ

zovu i tekući suglasnici (likvide).
Suglasnik

    j

u hrvatskom jeziku ima vrijednost kakva je u zapadnim sredozemnim krajevima, a ne kakva je u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Evropi.
 

4. sonantni spirantni suglasnici:

    v, j

(prolazeći kroz tjesnac u govornom prolazu zračna struja se tare).
Suglasnik

    j

uglavnom se ostvaruje kao prijelazni suglasnik ili poluvokal

    [į]

(tada je tvorbeno blizak samoglasniku i), a rijetko  [j] (v. tablicu 2 i § 15).

— šumnici
1. zatvorni suglasnici (okluzivi, eksplozivi):

    p, b,

    d, t,

    k, g

(zatvor je govornoga prolaza potpun i zatvara prolaz zračnoj struji)
2. poluzatvorni suglasnici (afrikate, sliveni, složeni):

    c, č, ć,

     Za, Z?

(na sredini govornoga prolaza zatvor, koji je bio potpun, prelazi u tjesnac te su oni spoj početka i sredine zatvornoga glasa te sredine i završetka tjesnačnoga glasa
3. tjesnačni suglasnici (frikativi):

    f, s, z,

    š, ž,

    h

(govorni organi čine tjesnac na različitim mjestima u govornom prolazu kroz koji se zračna struja tarući probija).
46 Suglasnici

    č, ć,

    Za, Z?

artikulacijski predstavljaju dva para:

    č-Za,

    ć-Z?.

Članovi se svakoga para tvore na istom mjestu i razlikuju se samo svojstvom zvučnosti:

    č-bezvučno,

    Za-zvučno;

    ć-bezvučno,

    Z?-zvučno.
Suglasnici

    č-Za ("tvrdi")

uskoga su dodira jezika s tvrdim nepcem. Vrh jezika je na prednjem dijelu tvrdoga nepca. Usne su blago ispupčene i zaobljene.
Suglasnici

    ć-Z? ("meki")

širokoga su dodira jezika na prednjem i srednjem dijelu tvrdoga nepca. Vrh jezika je iza donjih sjekutića. Usne nisu zaobljene i razvlače se.^*

* Novostvorene hrvatske nazive za većinu glasova v. u Dr. Stjepko Težak — dr. Stjepan Babić: Gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb 1992, str. 42-48.

Riječi preuzete iz stranih jezika izgovaraju se glasovima hrvatskoga književnog jezika, npr.

    Köln kao Keln,

    New York kao Njujork,

    München kao Minhen

itd.
 

TABLICA 2: GLASOVI I NJIHOVA ARTIKULACIJSKA SVOJSTVA

Barić i dr. 1995: Barić, Eudenija i dr. Hrvatska gramatika. – Zagreb: Školska knjiga. – S. 50-52.

1.1.3 Suglasnici

Zadnja grupa glasova su zatvorni glasovi ili konsonanti. Kod tih glasova se prolaz zračnoj struji potpuno zatvara ili ostaje samo uski tjesnac kroz koji se ona tare. Neki od konsonanata su zvučni, dok su preostali bezvučni. Zavisno o tipu prepreke (suženja) u vokalnom traktu dijele se u tri osnove grupe:

· zatvorni ili praskavi ili eksplozivni konsonanti

· tijesnačni ili strujni ili frikativni konsonanti

· složeni glasovi, ili zatvorno-tijesnačni, ili afrikati

U tablici 4.1-4 prikazani su svih 18 konsonanata podijeljeni po zvučnosti i tipu prepreke. Kod zatvornih konsonanata, struja zraka je potpuno zatvorena na određenom mjestu vokalnog trakta. Dolaskom zraka iz pluća, raste tlak iza navedene prepreke, te nakon što postigne dovoljnu razinu uzrokuje naglo otvaranje prepreke i formiranje impulsnog zvučnog signala. Za razliku od zatvornih, kod tjesnačnih konsonanata je vokalni trakt otvoren cijelo vrijeme, ali je prolaz vrlo uzak, te struja zraka prolazi kroz takav tjesnac vrlo velikom brzinom. Uslijed te velike brzine i uslijed trenja o stjenke tog tjesnaca, dolazi do turbulencija u zračnoj struji i do formiranja glasa "šumovitog" karaktera.

Zadnja grupa konsonanata su složeni konsonanti, tj. oni koji nastaju kao kombinacija zatvornih i tjesnačnih konsonanata. Tako npr. glas "č" je vrlo sličan istovremenom izgovoru glasova "t" i "š". Parovi glasova koji formiraju navedene složene konsonante prikazani su u trećem i četvrtom redu tablice 4.1-4 .

Interesantno je uočiti da se konsonanti praktički uvijek javljaju u zvučno / bezvučnom paru. Tako su npr. oblik i vremenske promjene vokalnog trakta prilikom izgovora glasova "b" i "p" vrlo slične, dok je jedina bitna razlika u modu pobude, tj. kod "b" glasnice titraju, dok kod "p" ne. Isto vrijedi i za preostale parove prikazane u prva dva reda tablice 4.1-4 .

1.1.4 Mjesto tvorbe glasnika i suglasnika

Slično kao što je u tablici 4.1-1 napravljena podjela samoglasnika po mjestu tvorbe, to isto je napravljeno u tablici 4.1-5 za sve sonante i konsonante. Ova podjela nije ekskluzivna, tj. neki se glasovi javljaju u dvije kategorije. Tako je npr. glas "m" istovremeno dvousneni glas, kao i nazalni glas, jer prilikom prvog dijela izgovora glasa "m" struja zraka prolazi kroz nosni trakt i izlazi na nosnicama, dok su usnice potpuno zatvorene. Tek na kraju izgovora dolazi do naglog otvaranja usnica. Slično je i za glas "n" koji je istovremeno i zubni i nazalni glas.

Kao što je vidljivo iz tablice, mjesto prepreke u vokalnom traktu može biti na raznim mjestima i između različitih organa (usnice, zubi, zubno meso, jezik, nepce).

http://dog.zesoi.fer.hr/predavanja/HTML/Nauke%20o%20govoru%20i%20jeziku.htm